Između sestrinskih stranaka CDU i CSU u toku je sukob
koji traje već godinu, od početka talasa izbeglica. Postavljaju se
ultimatumi... svađa kao u porodici, smatra Folker Vagener.
Dve sestrinske hrišćanske stranke, Hrišćansko demokratska unija
(CDU) i Hrišćansko socijalna unija (CSU) verovatno nikada u svojoj dugoj
zajedničkoj istoriji nisu bile ovako sukobljene. To traje već godinu
dana, a razlog su izbeglice. Zbog toga se špekuliše o okončanju saradnje
tih stranaka u parlamentu: Treba li CSU, koji na izbore izlazi samo u
Bavarskoj, uskoro da nastupa širom zemlje? Ili: Treba li CDU, koji u
Bavarskoj politički apstinira, da uđe i u ovu saveznu zemlju? Planova
kao što su ovi, već je bilo.
Politolog Oskar Nidermajer govori o
jednoj od najvećih kriza koje su dve stranke ikada imale. Na isti način
to vidi i Markus Zeder, bavarski ministar finansija i potencijalni
naslednik Zehofera. I to godinu dana uoči parlamentarnih izbora.
Čini se da više ništa nije isključeno. Je li dakle moguća samostalna
predizborna kampanja, uključujući i sopstveni program i kandidata za
kancelara? Sve je moguće. Prema anketama, 45 posto ispitanih smatra da
bi bilo dobro kada bi CSU mogao da se bira širom Nemačke. Na takvom
kursu konfrontacije CDU i CSU su poslednji put bile pre 40 godina.
Štraus i Kol
Bilo je to 19. novembra 1976. godine kada je sledeća vest odjeknula kao
bomba: CSU je na Kongresu donela odluku o okončanju saradnje sa CDU.
Bilo je to vreme Franca Josefa Štrausa.
Šef
CSU je godinama vodio žestok duel sa Helmutom Kolom, šefom CDU. I jedan
i drugi su patili zbog gubitka vlasti na saveznom nivou. I jedan i
drugi su sebe videli kao boljeg kandidata za kancelara. Tri sedmice je
besneo rat između sestrinskih stranaka. 12. decembra je CSU zvanično
povukla svoju odluku, ali je to debelo naplatila. Posebna autonomija CSU
unutar Kluba poslanika CDU/CSU u Bundestagu je ojačana i od tada ova
stranka ima pravo veta u važnim političkim pitanjima.
Šta je tada pokrenulo CSU na popuštanje? Helmut Kol je zapretio da će sa CDU umarširati u Bavarsku. To je delovalo.
Jer, CDU u Bavarskoj bi CSU nanela velike štete. Pre svega u velikim
gradovima i u protestantskom regionu Franačke bi CSU puno izgubila. Bio
bi to hendikep koji bi mogao da se kompenzuje kada bi CSU izašla na
izbore u celoj zemlji. To važi i danas.
Nasuprot tome CDU zna
šta joj manja sestra iz Bavarske znači na saveznom nivou. Jer CDU
profitira od jačine CSU u Bavarskoj: ni jedna druga stranka nije tako
često osvajala apsolutnu većinu na izborima kao CSU. To je politički
kapital koji je Uniji na izborima na saveznom nivou pomogao više puta.
CSU je vezivala i vezuje desničarske konzervativce za Uniju - u najmanju
ruku u Bavarskoj.
Desno od Unije: AfD
Upravo ta
spoznaja je, u novim političkim okolnostima dovela do nemira u redovima
Unije - pre svega na strani CSU. Alternativa za Nemačku (AfD) je
stranka, koja postiže uspehe, a koja je nedvosmisleno pozicionirana
desno od Unije.
Stara Štrausova formula, da desno od Unije može
biti još samo zid, trenutno više ne važi. To je jedan od razloga zašto
CSU, kada je reč o politici prema izbeglicama nastupa drugačije od
kancelarke Merkel. Svojom politikom otvorenih granica Merkelova klasični
birački potencijal tera na desni rub - glasi prigovor iz Minhena.
Činjenica je da Unija mesecima gubi birače koji se priklanjaju
Alternativi za Nemačku. Nasuproti tome, šef CSU Horst Zehofer među
pristalicama Alternative za Njemačku uživa mnogo veće poverenje nego
predsednica Alternative za Nemačku Frauke Petri. Ipak kancelarka ne želi
ni da čuje za ograničenje broja izbeglica, dok Zehofer zahteva maksimum
od 200 000 godišnje. Međutim, nemačko pravo na azil je individualno što
je sigurno i razlog za kancelarkin stav. Sestrinske stranke ostaju
posvađane, ali zajedno - do daljnjeg.
http://www.dw.com/sr/hri%C5%A1%C4%87anske-unije-u-klin%C4%8Du/a-19558474