Dok se neoliberalni
koncept zasniva na stanovištu da je u ekonomiji sve podređeno
neumoljivim mehanizmima konkurencije, socijalna tržišna privreda svoju
doktrinu baštini na sprovođenju brojnih socijalnih mera čiji je zadatak
da podmire potrebe građana koji nisu u stanju da u materijalnom pogledu
vode računa sami o sebi. Shodno tome, insistira se na zakonskim i drugim
regulativnim merama koje su prilagođene takvoj ekonomskoj orijentaciji.
Politika socijalne sigurnosti suština je koncepta socijalno tržišne
privrede u Nemačkoj. Predstava o pravednosti u socijalnoj tržišnoj
privredi polazi od pravednosti u startu (princip jednakih šansi), koja
je, pored principa socijalno države, utemeljena u ustavu Nemačke. Sa
socijalno-političkog stanovišta, obe zahtevaju intervencije države u
tržišnu privredu, a to se upravo ostvaruje obilnim socijalnim davanjima
kojim se štite egzistencijalno najugroženiji.
Srž socijalno tržišne privrede je obezbeđivanje
minimalnog životnog strandarda kroz programe socijalno zaštite koje
finansira država iz budžeta. Jedna od privilegija koju uživaju građani u
Nemaćkoj je ta da pravo na ostvarivanje socijalnih beneficija imaju
svi, pa tako i oni koji nikada nisu uplaćivali za zdravstveno i
socijalno osiguranje. Takođe, treba naglasiti činjenicu da je položaj
radnika zakonski daleko kvalitetnije zaštićen u Nemačkoj nego u nekim
drugim razvijenim zemljama. Sindikati imaju veoma važnu ulogu kako u
životu kompanije tako i u zaštiti radničkih prava. Zakonski je propisano
da su poslodavci dužni da sa sindikatima izrade kolektivne ugovore
kojim će se urediti oblast prava i obaveza zaposlenih. Time je
sindikatima data velika moć jer je poslodavcu onemogućeno da otpusti
bilo kog radnika a da se sindikat prethodno ne saglasi sa tim ili da na
bilo koji način šikanira i tlači radnike. Kolektivnim ugovorima se
striktno preciziraju visina ličnih dohodaka, vrednost prekovremenog
rada, nadoknade ili beneficije za ishranu radnika dok su na poslu kao i
mnoga druga pitanja važna za standard zaposlenih. Jedna od privilegija
koju imaju radnici u Nemačkoj je da preko svojih izabranih predstavnika u
takozvanim "radničkim savetima" mogu da odlučuju o gotovo svim važnim
stvarima vezanim za rad kompanije (primera radi, poslovnih sanacija,
broja zaposlenih koji će napustiti kolektiv...) sa izuzetkom
investicione politike koja ostaje ekskluzivno pravo vlasnika kapitala.
Zahvaljujući socijalno tržišnoj privredi, nemačka
ekonomija raspolaže efikasnim regulativnim okvirom koji, verujući u
funkcionisanje tržišta, spaja princip slobode sa socijalnom pravdom.
Takav regulativni okvir znatno je doprineo tome da se Nemačka posle
nacionalsocijalizma i ratom upropašćene privrede brzo ponovo obnovi,
što je na međunarodnom nivou postalo poznato kao „privredno čudo“, i da
dospe na položaj vodeće privredne nacije u svetu. Regulativna koncepcija
socijalno tržišne privrede posle 1945. bila je osnova za uspehe
privredne i socijalne politike usmerene na stabilnost i napredak. Uspesi
ne leže, međutim, samo u najvećim stopama rasta zabeleženim do
osamdesetih godina, i u visokoj konkurentnosti nemaćke privrede koja je
zasluženo ocenjena kao „prvak sveta u izvozu“. Takođe su i podaci sa
tržišta rada beležili izuzetno pozitivan trend. Nemački ministar
privrede je 1971. godine opisao tadašnju situaciju na tržištu rada sa
stopom nezaposlenosti od 0,8 odsto kao punu zaposlenost. Uz to se
Nemačka u međunarodnim statistikama isticala sa relativno ujednačenom
raspodelom prihoda, kao i sa najmanjim brojem dana štrajka među svim
razvijenim nacionalnim privredama.
Zbog svega navedenog, odgovorno se može reći da je socijalno tržišna
privreda model za primer i razmišljanje kada je reč o Srbiji. Stiče se
utisak da bi upravo takav ekonomski koncept posrnulu srpsku privredu
mogao da izvede na „zelenu granu". Naravno, za to su potrebni i
preduslovi, a onaj glavni je svakako vezan za adekvatna budžetska
sredstva kao osnovnu potporu sprovođenja tog programa. U slučaju Srbije
punjenje državne kase je nemoguće bez procesa reindustrijalizacije i
sveobuhvatnog plana privrednog razvoja koji u našoj zemlji, kažu
ekonomski eksperti, predstavlja nasušnu potrebu.
Autor: Gojko Vlaović novinar Danasa
Izvor: Demostat
Preuzeto sa internet stranice: http://demostat.rs/vesti/analize/model-za-primer-i-razmisljanje/103
Нема коментара:
Постави коментар