U Nemačkoj skoro ništa novo. Posle Šredera, Štajnmajera
i Štajnbrika, šefica CDU Angela Merkel ubedljivo je pobedila i Martina
Šulca. Građani su glasali za stabilnost, ali kancelarka će morati da im
pruži više od toga.
Ništa od eksperimenata. Nemačka nakon izbora ostaje kakva je bila –
politička, društvena i ekonomska bonaca, uz verovatno malo više dreke u
parlamentu. Ekstremna uzbuđenja i pokusi su ostavljeni drugima:
Erdoganovoj Turskoj, Trampovoj Americi, Putinovoj Rusiji i Velikoj
Britaniji koja napušta EU. Ovo je doba straha, doba terorizma i
populizma. Ipak, u Nemačkoj je uglavnom mirno. Izbori dođu kao neka
vrsta lekarskog uverenja o psihičkoj stabilnosti.
Angela Merkel ostaje kancelarka ,
doduše uzdrmana sa samo 32,7 odsto dobijenih glasova. No ipak ubedljivo
najjača i u mogućnosti da sastavi Vladu sa Liberalima i Zelenima. To
će, nema sumnje, biti komplikovani pregovori sa dve partije koje se
međusobno ne podnose jer konkurišu za slično biračko telo potpuno
različitim pristupima. No SPD je maltene sahranjen sa istorijskim
minimumom od 20 odsto.
Dakle još četiri godine sa više nego
poznatim licem u Kancleramtu – ako Merkelova toliko izdrži. Mada ova
protestantkinja važi kao marljiva, što počne to i završi. Ali veliko je
pitanje kako će vladati.
Kao prva žena na vodećoj funkciji i kao
kancelarka maratonskog mandata ona je već sada materijal za istorijske
udžbenike. Ali šta će pisati uz njeno ime? Još joj nedostaje političko
remekdelo. Adenauer je integrisao SR Nemačku u ono što zovemo Zapadom,
Brant je svojom istočnom politikom utoplio Hladni rat, Kol se pobrinuo
za ujedinjenje, Šreder je pretumbao tržište rada i socijalnu državu. Šta
će Merkelova?
Na opšte iznenađenje je 2015. otvorila granice za
izbeglice i držala se kursa između suza ganutosti nekih Nemaca i besnih
povika drugih. Nije pristala na postavljanje gornje granice za broj
izbeglica koje će Nemačka primiti čak ni kada je to svim silama tražio
bavarski CSU. Čeka je druga, teža etapa izazova: izbeglice koje ostaju
treba integrisati, a lažne treba poslati nazad kući. To je dugoročni projekat.
Najbolje za kraj?
Jedno
od velikih gradilišta na koje Merkelova mora da ponese zaštitni šlem
biće Evropska unija. To je zavađena familija čije istorijsko pastorče
Velika Britanija treba da se sama otisne u globalizovani svet, ali se o
uslovima napuštanja porodice još pregovara. Već to je mamutski zadatak
za kancelarku.
Južne
članice nastaviće svoju pobunu protiv nemačkog diktata štednje. Svi
priznaju da Merkelova drži gral Evrope, ali države opterećene dugovima
osećaju da je kraljica nadmoćne Nemačke odviše često tiranin. Ona će
morati da drži EU na okupu. Ako joj to ne pođe za rukom, pojačaće se
nacionalističke tendencije.
Teški balast joj je i povratak žudnje
mnogih naroda za jakim liderima, za testosteronom. Ne samo da Tramp
hoće da načini svoju Ameriku great again, i Putin i Erdogan
polažu mnogo na svoje bicepse. Merkelova važi kao međunarodni antipod
Trampu, neko ko ima smirenosti i moći da odoli provokacijama, da ne
popusti. Štedljiva u gestovima, mimici i velikim rečima. Nekada ju je to
činilo neuglednom Kolovom devojčicom sa Istoka, danas je to njena
snaga.
Spojeni prsti, bešumna moć
U
Kancleramt je ušla davne 2005. godine. Dvaput je vodila veliku koaliciju
sa socijaldemokratama, između onu sa Liberalima. U sopstvenoj partiji
je ostavljala kolege da trče u prazno, da omanu u pokušajima da postanu
alfa-mužjaci. Ko nije želeo da shvati da u okviru CDU nema šanse dok je
ona tu, počašćen je poput Kristijana Vulfa. Nekada ugledni
demohrišćanin postao je predsednik države, a onda se sapleo i otišao u
političku ropotarnicu.
Još je upečatljiviji njen uspeh protiv
političke konkurencije. Pred njom su redom u izbornim trkama padale
socijaldemokrate na četiri Š – Šreder, Štajnmajer, Štajnbrik, Šulc. Taj
kvartet je pobeđivala gotovo sama i to više nego ubedljivo, osim 2005.
kada je trka sa Šrederom bila tesna. Socijaldemokratizacijom svoje CDU
je Merkelova od konkurencije iz SPD načinila trajne patuljke.
Odustajanje
od atomske energije, makar površni angažman za zaštitu klime i
izbeglička politika su iskonske teme Zelenih – koje je ona prisvojila.
Mogla je sebi čak da priušti luksuz da neposredno pred izbore dopusti da
se u Bundestagu glasa za „brak za sve“ – dakle i za homoseksualce, što
je u CDU dugo bio tabu – a onda je sama glasala protiv tog zakona koji
je ipak usvojen. Dakle za svakog ponešto.
Taj nemilosrdni
pragmatizam je neutralisao opoziciju. Ponekad demohrišćani nemaju pojma
šta je još kod njih uopšte konzervativno. No to je partija koja se u
prvom redu vazda interesovala za moć – ako ima moć, onda je gubitak
jasnog konzervativnog profila zapravo pitanje za rasprave u akademskoj
dokolici.
Sada treba da bude anti-Tramp
Novi
izborni trijumf Merkelove se bazira pre svega na poverenju građana u
nju. Tako je bilo i prošli put. Kao reklama je bila dovoljna jedna
jedina rečenica: „Znamo se.“ Njen politički stil je državnički,
priznanja dobija sa svih strana. Čak je i mladi uglavnom obožavaju.
Mlađi od 25 godina jedva da se i sećaju vremena pre Merkelove.
Pri
tome u oratorskoj veštini sve do danas nije postala bolja od pukog
proseka. No njeni spojeni prsti su klasik modernih poza. To je radikalni
minimalizam i njen simbol. Ostani mirna. Po tome će svakako
biti upamćena kada 2021. napusti političku pozornicu kao dovršena ili
nedovršena kancelarka. A to zavisi od iduće četiri godine.
Njujork tajms
ju je proglasio „poslednjom moćnom braniteljkom Evrope“. Tolika hvala
sada postaje obaveza. Dugo je oklevala ili makar ćutala o tome hoće li
se kandidovati na ovim izborima po četvrti put. Priča se da je pobeda
Donalda Trampa u novembru bila odlučujuća da ipak potrči još jednu
kancelarsku trku. Rekla je da ne želi da završi kao „polumrtva olupina“,
ali da zdravstveno i politički ima snage i elana za još jedan mandat.
Građani su je izabrali. Sada joj valja delati.
Izvor:http://www.dw.com/sr/%C5%BEena-koja-je-potukla-i-%C4%8Detvrtog-na-%C5%A1/a-40661234
Нема коментара:
Постави коментар