Pregovori Demohrišćana i Socijaldemokrata ulaze u ključnu fazu. SPD je
već progutao krupne žabe, ali je izvesno da će nešto tražiti zauzvrat.
Za Angelu Merkel postoje samo dva putića – opet kancelarka ili
penzionerka.
Već je zvonilo na uzbunu. Jer ishod izbora za Bundestag bio je poznat
još 24. septembra u tačno 18:05, a nemačka je javnost navikla da posle
ritualnog natezanja od nekoliko nedelja dobije novu koalicionu Vladu.
No
evo nas dobrano u januaru, nakon meseci koje su pojeli inaćenje,
kalkulacije i zaludni pregovori Demohrišćana, Liberala i Zelenih o
takozvanoj Jamajka-koaliciji. Ta je kombinacija živopisnih boja u
međuvremenu otpisana i ostalo je na nemačkim Socijaldemokratama da,
uprkos najslabijem rezultatu u istoriji, još jednom uskoče na mesto
„mlađeg referenta“ Angele Merkel.
Sada
su pregovori o nastavku takozvane Velike koalicije u „ciljnoj ravnini“,
uveravaju političari Hrišćansko-demokratske unije i Socijaldemokratske
partije Nemačke koji učestvuju u pregovorima. Razgovori su doduše još
uvek u sondažnoj fazi gde se ispituje teren pre nego što se prione na
mukotrpno sastavljanje koalicionog ugovora gde svaka reč, zarez i
sintagma mogu biti predmet nadgornjavanja. Pa ipak, izgleda da više niko
nema dilemu da će se dve gigantske stranke nemačke političke scene –
obe posrnule – na kraju dogovoriti.
„Debeli balvani“
Ovaj
četvrtak (11. januar) najavljen je kao poslednji dan preliminarnih
razgovora, a učesnici su se do sada u najvećoj meri držali džentlmenskog
sporazuma da ne brbljaju u medijima o onome što se dešava iza
zatvorenih vrata. Tako je Mihael Grose-Bremer, poslanik demohrišćana
određen da šturo izvesti medije o toku pregovora, rekao tek niz fraza o
„teškim pregovorima“ i „debelim balvanima“ koje još valja ukloniti sa
puta.
Kratka i štura obaveštenja javnosti predstavnika stranaka u pauzama pregovaranja, Mihael Grose-Bremer (CSU), treći sleva
Neki
su balvani već uklonjeni, a to znamo jer se nisu baš svi držali
dogovorene omerte. Tako je Armin Lašet, demohrišćanski premijer najveće
pokrajine Severne Rajne-Vestfalije, pre nekoliko dana javno rekao da je
već postignut dogovor da se odbace klimatski ciljevi prema kojima je
Nemačka do 2020. trebalo da smanji emisiju ugljen-dioksida za 40 odsto u
odnosu na nivo iz 1990. Taj je cilj ionako bio teško ostvariv, ali
njegovo zvanično precrtavanje znači da tokom vladavine novog izdanja
Velike koalicije neće biti gašenja elektrana na ugalj.
Visoki
funkcioneri SPD su se ljutnuli na Lašeta jer je ovo ispričao javno.
Popuštanje u klimatskoj politici smatra se ustupkom demohrišćanima
premda i mnogim socijaldemokratama odgovara da za sada ne zatvaraju
elektrane što bi sigurno bilo skopčano sa protestima sindikata i
otpuštanjem radnika.
Ako je verovati informacijama tabloida Bild,
socijaldemokrate su pristale da progutaju još krupniju žabu kada je u
pitanju izbeglička politika. Jedan od osnovnih uslova CDU, a posebno
bavarske sestre CSU, bio je da se produži obustava spajanja porodice za
izbeglice koje u Nemačkoj uživaju supsidijarnu zaštitu. Takvi su svi oni
u čijim zemljama vlada građanski rat – Sirijci, Iračani, Avganistanci –
i oni trenutno nemaju pravo da dovedu užu porodicu u Nemačku.
Ako
se ta politika nastavi, biće to veliki ustupak koji socijaldemokrate
čine rizikujući da razbesne liberalni deo svog biračkog tela.
„Malo klasne borbe“
Onda
je dobro pitanje šta će SPD tražiti za uzvrat? A nema sumnje da će
tražiti nešto krupno jer, osim partijskih delegata, konačni ulazak u
koaliciju mora biti aminovan i na unutarstranačkom referendumu gde pravo
glasa ima oko 430.000 članova stranke.
U igri su klasične
socijaldemokratske teme poput podizanja maksimalne poreske stope za
imućnije sa 42 na 45 odsto, zahtev za više investicija u infrastrukturu i
pogotovo obrazovanje, reforma penzionog sistema… ali poznavaoci prilika
veruju da će velika stvar kojom će SPD pokušati da poentira biti
uvođenje „građanskog zdravstvenog osiguranja“.
Trenutno u
Nemačkoj svi moraju da budu osigurani, pri čemu većina građana ima
obavezno osiguranje. Službenici iz javnog sektora kao i mnogi
boljestojeći, međutim, imaju privatno osiguranje koje ne samo da nudi
više usluga, već ga i lekari više vole jer od takvih pacijenata bolje
zarađuju. Tako je tokom godina de fakto stvoreno dvoklasno zdravstvo u
kojem neki zakazuju preglede odmah i ulaze preko reda, a neki moraju da
čekaju mesecima na termin i satima u čekaonici.
SPD
bi sve to hteo da prelije u jedinstveno osiguranje, čemu se protive
demohrišćani i lekarske komore. Izgleda da će se taj front taktički
isplatiti SPD-u jer, prirodno, čak 62 odsto Nemaca podržava
ujednačavanje prava svih osiguranika, dok se tome protivi svega 28
odsto.
TV-ekipe u očekivanju novih informacija
Konzervativni Frankfurter algemajne cajtung
piše da se SPD, posle ustupaka koje čini, s pravom nada da će u
koalicioni ugovor moći da ugradi makar početak reforme zdravstvenog
osiguranja. Ili, kako piše Noje osnabriker cajtung, „SPD-u treba malo klasne borbe kako bi kupila podršku svojih članova.“
Nakon
prethodnih izbora 2013. godine je SPD podršku članstva kupio takođe
jednom „klasnom“ temom – uvođenjem minimalne satnice koja važi (skoro)
univerzalno za sva zanimanja i u celoj zemlji. To je bilo dovoljno iako
je čitanje tadašnjeg koalicionog ugovora – od skoro 200 stranica –
otkrilo da je SPD kao manji partner mahom pravio ustupke.
Upućeni jedni na druge
Ne
treba iz vida izgubiti ni ličnu potrebu šefova tri stranke da zbiju
redove, nekako naprave dogovor i tako spasu i svoje fotelje. Čini se da
je Angela Merkel (CDU) tu u tek nešto boljoj poziciji od Horsta Zehofera
(CSU) i Matina Šulca (SPD) utoliko što za nju na vidiku i dalje nema
alternative.
Do
medija je procurela navodna izjava Šulca da, ako pregovori propadnu, i
on može da pakuje kofere u stranci na čijem čelu nije ni punih godinu
dana. Bavarski premijer Zehofer je već najavio da funkciju premijera
predaje Markusu Zederu, ali će pokušati da još ostane makar na čelu
stranke. Dok za Angelu Merkel nema srednjeg puta – ili po četvrti put
kancelarka ili penzionerka.
Sveža ispitivanja javnog mnjenja
pokazuju manje-više nepromenjenu snagu parlamentarnih stranaka u odnosu
na ishod izbora, ali se nad pregovaračima poput Damoklovog mača nadvija
eventualno ponavljanje izbora. Opšte je uverenje da njihov ishod ne bi
bio bitno drugačiji, osim što bi desničarska Alternativa za Nemačku još
malo ojačala, a onda bi koalicioni rulet morao da krene ispočetka. To je
dodatni pritisak na CDU/CSU i SPD da se dogovore odmah.
Maštu je
raspalila i vest od srede – iz prošlogodišnjeg budžeta je ostalo deset
milijardi evra suficita. Šta bi sve sa tim parama moglo da se uradi!
Socijaldemokrate bi da investiraju, Demohrišćani bi da vraćaju dugove
ili smanjuju porez. To će biti jedna od tema u berlinskoj centrali SPD,
takozvanoj „Kući Vilija Branta“, gde se u četvrtak sastaju pregovarači.
Noć će biti duga.
Izvor: http://www.dw.com/sr/duga-no%C4%87-u-berlinu/a-42106727
Нема коментара:
Постави коментар